Ima tih nekih mesta i gradova koje „moraš“ da vidiš bar jednom u životu i već su postali kliše. Njujork je, uz Pariz, verovatno na prvom mestu te liste, ali pravo da vam kažem, baš me briga! Bila sam u Njujorku i ranije nekoliko puta, i opet ću!
Zašto? Zato što je sjajan! Prvo, po celi dan možete da budete sami i lutate okolo ne radeći ništa posebno i neće vam biti dosadno. Drugo, gde god se okrenete imate nešto zanimljivo da vidite, zgradu, park, radnju, divan pogled na reku, te čuvene zalaske sunca i naravno raznorazne likove na ulici, metrou, svuda. Mislim da je Njujork grad na čijim ćete ulicama sresti najživopisnije ljude koji ili žive tu, ili su samo u prolazu. I naravno, niko nikog ne zagleda…
Razlog moje posete je bilo malo posao a malo zadovoljstvo. Bila sam među novinarima koji su dobili poziv na premijerno predstavljanje Samsung Galaxy Note 9 i odmah sam dobila priliku da ga na licu mesta isprobam, pa su sve fotografije iz NYC nastale ovim odličnim telefonom. Kamera (dualna je, sa oba sočiva od 12MP, jedno je širokougaono, drugo 2x telephoto) je svakako najbitnija stvar kod telefona kada ste na nekom proputovanju. Note 9 je tu među najjačim modelima na tržištu. Idealan novitet u odnosu na stari model je to što se kamerom može upravljati jednostavnim klikom na S pen pa kada pravite selfi ne morate da brinete da li ćete uspeti da ispadnete lepi a još da se iza vas vidi ceo skajlajn Menhetna.
Druga važna stvar jeste baterija koja sa kapacitetom od 4000 mAh traje u nedogled, odnosno kada se uz brzo punjenje dopunite do 100 odsto ne morate misliti na punjač iako ćete dan provesti besumučno slikajući i konstantno tražeći wi-fi. Govoreći o Note 9, ne mogu a da ne pomenem sjajan ekran. Telefon ima 6.4 inča, Super AMOLED (2960 x 1440) Infinity displej koji je idealan u svakodnevnom korišćenju ali svoje prednosti najbolje pokazuje kada gledate sniimke ili filmove, i naravno za pregled fotografija.

Inače, Note 9 je predstavljen na jednoj lokaciji u Bruklinu. Tu sam provela tri sjajna dana i još luđe noći 🙂 Kao i ceo Njujork, i Bruklin zbog svih priča, pesama, referenci iz filmova i serija, u startu izgleda tako kul i moderno. Čak mi je i hotel bio takav. U lobiju služe vodu sa limunom i sa đumbirom, za doručak serviraju integralne tortilje sa avokadom i samo sa belancetom a sve uz organsku kafu. Ne žalim se, samo kažem…
Obilazak Bruklinskog mosta i pravljenje 152 fotke iz svakog ugla se podrazumeva, ali ima zanimljivijih stvari sa ove strane mosta. Bušvik je kraj koji je, što bi se reklo, Instagram friendly, sa stotinama odličnih murala, malih kafiterija, lokala sa picom na parče, secon hand butika… Vilijamsburg je verovatno deo Bruklina za koji su svi čuli i koji je postao sinonim hipsterske zajednice. Izgleda kao neki veliki kvart u kom žive samo studenti koji se oblače i izgledaju kao da nemaju ni jednu brigu u životu. Sličan vajb ima i Bruklin heights ali umesto studenata tu vam u oči upadaju ljudi koji na ulicama prodaju nakit, parfeme, garderobu, fejk Louis Vuitton torbe, puštaju glasno muziku, spontano zaigraju kao u MTV spotovima, cirkaju iz onih papirnih braon kesa. Nekako stalno opušteno, veselo i vrlo živopisno.
Hashtag pod kojim se mora živeti preko leta je #rooftop tako da ako iole držite do sebe morate naći omiljeni bar na krovu neke zgrade, idealno sa bazenom. A ima ih na stotine i sve zavisi od toga koliko ste spremni da istražujete i naravno platite. Kod tog finansijskog dela generalni utisak je da su cene hrane, odeće, pa čak i prevoza (metro ide cele noći, bez prestanka) pruhvatljve čak i za naš standard. Kad su izlasci u pitanju ovo uopšte ne važi ali, niste svaki dan u Njujorku pa dok imate para u novčaniku zabavljajte se!

U isto vreme, a još jedna odlična stvar kod ovog grada, je to da biste obišli i videli gomilu stvari ne morate da imate puno para, iako će to svakako pomoći! Većina muzeja ima takozvani „Suggested admission“ što zapravo znači da ulaz plaćate po principu donacije, po sopstvenom izboru a na primer MOMA otvara vrata za beslatan ulazak petkom, Gugenhajm subotom popodne.

Odlazak na Tajms skver je obavezan za sve turiste. Ta količina ljudi, žamora, gužve i šljaštećih rekalama je atak na sva čula. Ali, ne možete da u njima ne uživate! Kad se zaželite mira onda odete do Central parka koji ma koliko omiljen i posećen, uvek nudi neki skriveni kutak u kom možete sami da uživate.
High line, nekadašnja linija železnice i Meatpacking district koji je danas modni centar Njujorka, poslednjih godina su hip lokacija koju ne želite da propustite. Ceo ovaj kraj nadovezuje se na podjednako moderni Čelsi i West Village pa kada napravite tuda đir obezbedili ste sve potrebne fotke za Instagram.
Šetnja Menhetnom, ma gde se našli, od prestižnih avenija do uvek budnog kraja Hell’s Kitchen, živopisnog Harlema i problematičnog Bronksa je uživanje u svakom trenutku. Gde god se okrenete prepoznate nešto iz nekog filma, serije, pesme i odmah nabacite kez. Želite da čujete šta ljudi pričaju u prolazu, da zavirite u svaki lokal, prođete svakom ulicom, da i vi sa sobom nosite ogromnu šolju sa kafom ili nekim zdravim napitkom (trenutno jako popularno),da dišete kao taj sjajni grad, makar na neki dan… Energija grada vas prosto ponese i ne možete da joj se oduprete čak i da želite.

Inače, kad dođeš u Njujork niko te ne upozorava na potencijalne džeparoše, manijake po prevozu ili loše kvartove, već na pacove. Delom zato što je grad prilično siguran, a više zbog toga što pacova ima svuda i neuništivi su. Njujorčani ih maltene ne primećuju. Ja sam s druge strane stalno pazila da se ne sretnemo, a kako je bilo neizbežno da do toga dođe, i to dva puta, jasno je da je palo vrištanje i cijukanje…

Naravno, ja sam u Njujorku bila na odmoru pa mi ništa nije smetalo, osim nenormalne vlage i eto tih miševa. Nije mi bilo teško da se vozim metroom po 45 minuta s jednog na drugi kraj grada, da se svakodnevno mimoilazim sa milion ljudi, da čekam u redu za muzej, u redu za kafu, a kartu za World trade centar… Ljudima je inače to čekanje u redovima sasvim ok i niko ne cokće, ne tupka nogom, ne gura se. I ja tako, al samo kad sam tamo 🙂
I, na kraju, nisam bila na Koni ajlendu. Nekako nije stigao na red. Znam da je kičerica, pravi vašar, previše ljudi, i sve to, ali „mora se i to videti jednom u životu“. Ovo mi je u top 3 izgovora zašto moram opet u Njujork . Uskoro! I neću se žaliti da mi Note 9 opet bude saputnik.